Hodimo u ljubavi kao i Krist! (Iv 6, 41 - 51)

Napisao/la: -

Prorok Ilija doživio je krizu vjere i nade nakon uspješne borbe s Baalovim svećenicima. Kao da je izgubio cilj i smisao života, priznaje se grešnikom poput svojih sunarodnjaka kojima ga je Bog poslao. U takvim životnim krizama čovjek ima priliku ozbiljno preispitati smjer svojeg života. Na tom putu treba prepoznati Božju prisutnost i osluškivati Božji glas, treba prihvatiti pomoć koju On nudi, podići se iz pepela i krenuti dalje.

Sveti Pavao u svojoj poslanici Efežanima sve nas podsjeća kako živjeti da bismo ostali Božji nasljedovatelji. Potiče nas da se ne umorimo hoditi u ljubavi kojom je Krist nas ljubio te dao svoj život za naše spasenje. Prema našim bližnjima trebamo biti milosrdni i dobrostivi, spremni na bezuvjetno opraštanje. Kao takvi ostat ćemo Božja milina.

Isusovi sugovornici u Kafarnaumu nisu bili ni spremni ni sposobni za korjenitu promjenu koju je naviještao Isus. Svojim mrmljanjem žele umanjiti njegov značaj i ugled među mnoštvom koje ga je slijedilo. Tako su izrazili svoju nevjeru i nepovjerenje u Božji plan spasenja, čime su postali poput njihovih predaka kad su nakon čudesnog oslobađanja iz egipatskog ropstva prigovarali Mojsiju da će u pustinji umrijeti od gladi i žeđi.

Vjeru u Isusa i Božju inicijativu u životu čovjeka imaju oni koji slušaju Božju riječ i svoj život usklađuju s njom. Kako bismo trajno ostali djeca Božja i Kristovi učenici trebamo ga prihvatiti kao Mesiju i nasljedovati ga. Židovi su mislili da je za poznavanje Isusa bilo dovoljno znati odakle je i tko su mu roditelji. Tako su isključili mogućnost da je on Spasitelj svijeta obećavan po prorocima.

Isus upravo na osobnoj vjeri učenika u njegovo poslanje temelji svoj nauk o vječnom životu, koji zapravo za istinske vjernike u određenoj mjeri počinje već u ovozemnom životu. Vjera je, znamo, Božja ponuda i dar čovjeku. Čovjek je prihvaća ili odbacuje. Vjernik se otvara Božjoj inicijativi i osjeća potrebu učvršćivati svoju vjeru.

Vrhunac duhovne okrepe dobivamo u euharistiji. Isus nam se daruje kao duhovna hrana u Božjoj riječi i kruhu života. Slušanjem Božje riječi i prihvaćanjem Isusovih djela crpimo snagu i milost za svoje djelovanje u zajednici Kristovih vjernika - Crkvi. Znamo da je euharistija predvođena apostolima, a kasnije biskupima i svećenicima, od prvih kršćanskih vremena bila znak prepoznavanja i temelj zajednice vjernika. Stoga se i mi danas trebamo nazivati zajednicom i biti njezini aktivni članovi. Slaveći nedjeljnu euharistiju zajedno s pastirima Crkve izgrađujemo i učvršćujemo našu zajednicu vjernika.

Isus je danas ljudima kruh života prije svega ako vjerom prihvaćaju njegovu riječ i životom svjedoče opredjeljenja za njega kao Očevog poslanika. Svaki dan u ispitu savjesti trebamo se pitati tražimo li Krista i prihvaćamo li ga kao kruh našeg života, ima li u našem životu više zahvalnosti, slobode i ljubavi ili pak sebičnosti, oholosti, zasićenosti u dobroti i zajedništvu? Odgovorimo si na ova pitanja u pokajničkom činu nedjeljne euharistije!

Vladimir Cesar

kolumnist

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Najnovije u rubrici "Promišljanje"

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.