Gospodine, neka mi bude po tvojoj riječi

| 15.12.2017. u 12:11h | Objavljeno u Promišljanje

Gospodin kojega očekujemo i ovog adventa naš je jedini i pravi pastir. On nudi i donosi mir i spasenje svijetu i ovog Božića. Nužno mu se moramo spremno otvoriti u vjeri i istini. Moramo izraziti svoju spremnost na suradnju poput Marije koja nam pokazuje put k Bogu, koja je istinska donositeljica Krista.

Svi smo nekako okrenuti budućnosti. Starozavjetni kralj David očito je sazrijevao u svojoj vjeri, svjestan Božje inicijative u svom životu. Iskusio je da Božji planovi često nisu bili jednaki njegovima. Na kraju su mu se ipak ispunjavala nadanja i više nego je očekivao i predvidio. Ipak, ni on ni Izraelci nisu bili na čisto kako će se ostvariti obećano kraljevstvo po njegovom potomku. Kroz lik Marije i anđela izrečena je slika kako Bog svakome čovjeku šalje svoju poruku, nudi mu spasenje.

Možda se u prošlosti nismo ozbiljno postavili prema Božjim poticajima. Marija je vjerovala da je Bog taj koji će nju voditi i čitava se predala tom vodstvu. To je veličina svakog čovjeka - računati s Bogom, u svojem hodu prema budućnosti. Ako smo u sebi ispunjeni prolaznim stvarima po kojima u nama nema mjesta za Boga ne možemo ni čuti glas Božji. Nitko nam ne može dati Boga ako se mi sami njemu ne otvorimo u svom srcu. Mi se mijenjamo kad počnemo vjerovati Bogu, slušati njegovu riječ.

Tada njega slušamo, idemo za njegovim pozivom i vjerujemo njegovim obećanjima. Marija je vjerovala Bogu i u njezinu životu su se događala čudesa. Znala je samo da treba imati povjerenje u Boga. Bog je uvijek na putu k nama. To je pokazao poslanjem Isusa Krista. S njime i kroz njega Bog dolazi k nama da bude s nama, ali ne da ga ostavimo u crkvi, u jaslicama, u svetohraništu.

Trebamo ga donijeti onima koji sumnjaju, koji su u nevolji, koji ga odbacuju. Marija ga je prihvatila i postala Bogorodica. Pavao nas poziva na izražavanje zahvalnosti Bogu što je svoje spasenje očitovao svim narodima svijeta. Svi smo pozvani na život u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Trebamo biti ustrajni u tom hodu i crpiti snagu u Bogu.

Nikad ne možemo Bogu nametati svoje putove i određivati oblike njegove prisutnosti u životima ljudi. U jednostavnosti i skromnosti Marije trebamo se otvoriti Bogu, odbaciti uhodane krive staze i s vjerom se uputiti prema budućnosti koju nam Bog nudi. Tako svatko od nas postaje bogonosac. Budući je danas i Badnjak, dobro bi bilo preispitati se jesmo li se dovoljno pripremili za svoj duhovni Božić, koji će nas ispuniti istinskom radošću što ostaje u nama.

Ako pak ostajemo na onoj izvanjskoj proslavi Božić (p)ostaje samo folklor. Bog treba velikodušne ljude, on hoda s njima, posvećuje ih, čini ih sretnima, ljubi ih. Naš odgovor treba biti poput Marijinog – NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČI. Svojim pristankom na suradnju unijet ćemo Božju prisutnost u naše društvo. Stoga, hrabro i postojano po Mariji k Isusu!