Domoljubni kolač

Za bazu uzmeš zemlje i naroda, kao što brasno i jaja mjesiš, te tako dobiješ domoroda, i u stvoriteljskoj ulozi se zdesiš.

Pažljivo biraj kvalitetu namirnice da ne bi te dopale, nedaj bože, revolucionari i izbjeglice, to loši je spoj za svaki kolač tvoj.

Mjesi mjesi dok glas se ne čuje, dok sve ne postane jednolična masa bez glasa, koju stisak ruke kuje.

Toj masi dodaj malo mora, kroz malo vode, nek se bolje poslje prodat može,
onak koliko ti misliš da mu je cijena, nikako strože, onako otafrlje, jer u tvom dosjeu nigdje mrlje ne će biti, pa se narod ne će moći srditi.

Imaš more, imaš zemlju, imaš narod, sve što svoje korijene i povijest ima,
Sve što je vrhunsko i domaće, no zato su tu začini i malo dima, da prodaš ideju i san dok istina još nije stigla.

No imaj na umu pa na drumu da prvo izgled proda kolač, a tek onda okus, jer ne cijeni se povijest i tradicija, cijeni se novac i kapitalizacija.

Malo šečera stavi, da narod slatko osjeti, na stalnu gorčinu uz puno jada, da prikriješ okus i da zauzdaš stada.

Neka mljeko potekne i malo meda, neka cijene što im daš, jer još malo nade u bolje sutra uvijek dobro sjeda. Zavaraj ih zavaraj, da med i mljeko ti im daješ, da si ti izvor njihove sreće i bogatstva, jer svakak ti ne haješ, za ljepote zemlje tvoje, utržno bogatstvo moje.

Dodaj malo kvasca, da malo bukne, pazi samo opet da puška ne pukne, lako je to, odjednom da iskipi, jer lako za zemlju umriti. Pazi da ne bude to mesna pita, koliko života je dala, ti ipak želiš da ju prodaš kao dio mita, najukusniji kolač svita.

Teže je živjeti za nju, voliš je i nema ljeka, no smrt ju čeka, jer dok vukovi u ovnovom odjelu kolo vode, mekeću, a kanđe zarivaju duboko, a novci zvekeću,
to stanovnici ove đungle glave spuštaju, dublje u travu, jer kako kaže narod "ne valja se bosti s rogatima!", pa tepsiju u lavu, vruču peć neka gori, da srce više ne mori.

Razdjeli pa vladaj, podaj svakome "svom" komad jedan, a onaj manje vrijedan,
okrajak ili reš,
ostavi za one druge što će morati dati veliki keš, pa i za te ostatke i bijedu, jer navikli su oni, uvijek su u bedu i to im je očito u redu.

Nina Banić

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.