PUTOPIS: Ludbreška hodočasnica, Vesna Ploh, prohodala 250 km jedne od ruta puta sv. Jakova

Napisao/la: Varaždinske vijesti -

Zaljubljenica u putovanja, Ludbrežanka Vesna Ploh, bila je na putovanju koje je bilo, mogli bismo reći, i životno iskustvo. Naime, išla je putem sv. Jakova (Camino de Santiago), odnosno jednom od ruta tog puta koji završava u Santiago de Compostelu, španjolskom gradu u kojem se nalaze moći ovog apostola.

- Kad jednom kreneš istraživati Camino, samo je pitanje vremena kada ćeš koračati nepoznatim stazama u društvu nepoznatih ljudi. Neka nevidljiva sila sve jače te vuče i svakim danom si sve više u pripremama i odjednom u rukama držiš avionsku kartu do Porta s namjerom da ideš u avanturu života, da ideš isprobati neku novu vrstu putovanja, da vidiš do koje granice možeš ići i imaš li dovoljno snage da stigneš do cilja, ali moj Camino je bio puno više od toga, veli Ludbrežanka poznata po organizaciji i detaljnom planiranju putovanja, ali plan za Camino je bio da plana nema jer će se prepustiti Putu, a putokazi će joj biti - žute strelice i školjke.

Prvi strah od neuspjeha, kako priznaje, doživjela je nekoliko minuta prije slijetanja u Porto, kada je pogledala kroz prozor.
- Unatoč ljepoti koju sam vidjela, u sebi sam osjećala strah od neuspjeha. Čarobni Porto i mirna šetnja uskim uličicama odradili su svoj dio posla za taj dan i umirili moj um. Nepoznati grad i otkrivanje skrivenih ljepota uvijek su lijek za sve rane. Tu sam gdje jesam, točno tamo gdje moram biti. Tek kasnije postala sam svjesna da je u tim trenucima moj Put već trajao, donosio mi je radost i tugu, uzbuđenje i mir, prisjeća se.

I dok je prvi dan cijeli hostel spavao, ona je pakirala svoj ruksak i krenula.
- Prvi koraci i osjećam prve kapi kiše. Na tren se sama sebi smijem kako čudnim pokretima pokušavam prebaciti kabanicu preko glave i ruksaka. U cijelom procesu oblačenja nije mi pomagao ni vjetar, koji mi je uporno bacao kabanicu u suprotnom smjeru. Taj dan putokaz mi je bilo veliko plavetnilo s moje lijeve strane. Ocean i beskrajne pješčane plaže, prisjeća se.

Nakon nekog vremena, unatoč kiši, počela je uživati u ljepoti koja ju je okruživala.
- Koraci su bili lagani, nisam osjećala napor, a kada je Sunce bilo dovoljno raspoloženo da me zagrije svojim zrakama, odmarala sam na plaži. Spora sam i radim prečeste pauze, ali jednostavno ne želim propustiti zvuk valova jer već sutra ću se rastati od oceana i krenuti u unutrašnjost, napominje.

Kako joj je bilo na ovoj avanturi života, koje je dojmove stekla i koga upoznala pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.