Iako ne toliko kao nekada, i danas neki bicikle voze iz potrebe, a neki (i) iz zadovoljstva. Među potonjima su i visočki biciklisti amateri koji su svoje brege i doline zamijenili slavonskim ravnicama. Naime, nakon odvoženih 315 kilometara, sedmero biciklista amatera iz općine Visoko došlo je ovih dana na cilj putovanja - Vukovar. Za taj pothvat trebalo im je tri dana vožnje bez žurbe, uz razgledavanje znamenitosti gradova kroz koje su prolazili. Bilo je to prvo njihovo putovanje biciklima po istočnoj Hrvatskoj - prostranom ravnicom dokle god pogled seže.
Razgledavanje uz najavu
Međutim, “ravnica” nije bila toliko ravna kako su očekivali.
- Putovanje uopće nije bilo lagano, pa smo već prvoga dana odvozili visinsku razliku od 1.100 metara dok smo sveukupno do Vukovara odvozili 2.700 metara visinske razlike - rekli su visočki biciklisti, koji rekreativno bicikliraju već nekoliko godina, a za put prema Vukovaru im je načelnik općine Visoko, Dragutin Mateković, poklonio nove biciklističke dresove.
Biciklističku rutu, koja je prolazila donjom stranom planine Papuka te između gorja Krndije i Dilja, odnosno kroz gradove Daruvar, Požegu, Pakrac, Đakovo prema Vinkovcima i Vukovaru, izabrali su radi prenoćišta. Jedino se u navedenim gradovima nudio smještaj za bicikliste, pa se već u početku moglo naslutiti da ih neće čekati baš lagodno bicikliranje. Među ostalim, bicikliste je iznenadila i slaba iskorištenost povijesnih potencijala u tom dijelu Hrvatske. Smatraju, naime, da znamenitosti tog područja nisu dovoljno istaknute i turistički razvikane, dok je gastronomska ponuda ispunila njihova očekivanja.
Prema riječima Tomislava, jednog od biciklista razgledavanje znamenitosti gradova nije baš jednostavno za nekog tko nikada nije bio u tome području te koji je na put krenuo sasvim spontano, bez informiranja.
- Kad smo došli u Vukovar, mogli smo razgledati samo znamenitosti “izvana”. Recimo, nismo mogli razgledati znameniti podrum Vukovarske bolnice - veli Tomislav, dodajući da zgradu prvo nisu mogli pronaći, a i kad su ju napokon pronašli - radno vrijeme za razgledavanje je isteklo.
Stoga, kako kažu biciklisti, onaj tko prvi puta dolazi u Vukovar i koji ne poznaje gradsku jezgru imat će probleme oko snalaženja. Također, navode da nije baš najbolje grad obilaziti pješke, odnosno sam centar da, ali ostale znamenitosti su udaljene.
- Recimo Ovčara je od centra udaljena 10-ak kilometara, dok Trpinjska cesta na suprotnoj strani grada. Uz to, ako grad obilaziš biciklima, moraš bicikl negdje i ostaviti kako bi ušao u objekte, a to nam se činilo riskantnim - ukazuje Darko.
Dodao je da su puno vremena potrošili i na traženje znamenitosti putem interneta jer oznaka o tome gdje se što nalazi baš i nema.
Najstariji grad u Europi
Sugovornici, stoga, savjetuju ako bio tko ide u posjet Vukovaru, bilo bi najbolje da se informiraju unaprijed gdje je što i do koliko je radno vrijeme. Možda se najbolje posavjetovati s turističkom agencijom koja onda može organizirati stručnu osobu za obilazak jer obilazak na vlastitu inicijativu nije baš najbolje rješenje.
Biciklisti smatraju da cijela Slavonija, njezini gradovi, a posebno Vukovar, imaju puno toga za pokazati.
- Možda smo mi u krivo vrijeme izabrali posjet Vukovaru, ali ljeto nam se činilo kao idealno za jedan takav posjet. Možda Vukovar živne samo kada se bliže obljetnice, ali upravo na tome bi trebalo poraditi, trebalo bi ga kroz čitavu godinu približiti turistima - smatraju sugovornici, dodajući da su se susreli s jednim Francuzima, također, biciklistima, a koji su isto djelovali izgubljeno.
Među ostalim, napominju da onaj tko planira slične pothvate trebao bi planirati najmanje dva dana za razgledavanje Vukovara.
- Bilo bi najbolje da smo imali više vremena za razgledavanje svih gradova koje smo posjetili u istočnoj Hrvatskoj jer u jedno popodne ne stigne se baš puno toga vidjeti, pogotovo kad većina institucija ima radno vrijeme od 7 do 15 sati – savjetuju biciklisti, dodajući da će drugi puta, ako ih opet put ponese prema Vukovaru, pomnije razraditi plan.
Slična stvar, napominju sugovornici im se dogodila i u Vinkovcima, najstarijem naseljenom gradu u Europi.
- Koliko stanovnika Hrvatske taj podatak zna? Nismo ni mi znali, a naišli smo vozeći se biciklom samo na jednu oznaku na kojoj je to pisalo. Čak nismo mogli pronaći ni glavni trg Vinkovaca. Gužva na ulicama i ljutiti vozači primorali su nas da se maknemo s ceste - rekli su sugovornici.
Dašak Slavonije
Naime, biciklisti su svoje putovanje u Vukovar organizirali tako da su ga podijelili na tri dana s ciljem da će svaki dan proći oko 120 kilometara.
- Unatoč najavi nevremena, cijelim dionicom do Vukovara pratilo nas je, zapravo, idealno vrijeme za putovanje na dva kotača. Lagani povjetarac ponekad se pretvorio u vjetar, ali, srećom, udarao je bočno pa nije bilo prevelikog otpora, a nebo bez Sunca pogodovalo je manjoj potrošnji tekućine – složili su se sugovornici.
Kako kažu, u sjećanju će im, također, ostati dionica od Pakraca prema Đakovu. Tmurno vrijeme koje ih je pratilo vozeći se kroz sela Kusonje, Dragović, Španovica, Bučje, pa preko Kamenske, Vilić Sela te Završja do Požege dodatno je doprinosilo sivilu, negativnom i žalosnom dojmu, koji je ostavio traga na biciklistima zbog razrušenog i napuštenog područja.
- Jedina pozitivna stvar u tome dijelu našeg puta je cesta bez prometa. Nismo očekivali toliku pustoš, a nakon 50-ak kilometara ostali smo i bez vode, a nemaš ju gdje natočiti - prisjeća se jedan od sugovornika, dodajući da negativnom dojmu doprinose i oznake za mine “na svakom koraku”.
S druge strane, prošavši između gorja Krndije i Dilja biciklistima se napokon pružio pogled na ravnicu, slijedila su polja suncokreta i ostalih ratarskih kultura.
-Napokon se osjetio dašak Slavonije sa “ušorenim”selima u kojima se nižu kuće jedna do druge s velikim željeznim “kapijama” ispred kojih obavezno klupica ili barem nekoliko stolaca te poneki starac koji promatra promet - prisjetili su se sugovornici, dodajući da će im ti prizori zauvijek ostati u lijepom sjećanju.
