HNK Varaždin: Gostovanje Gradskog kazališta Požega s predstavom Tuna Bunjavilo Foto: HNK Varaždin

HNK Varaždin: Gostovanje Gradskog kazališta Požega s predstavom Tuna Bunjavilo

M.B./Varaždinske vijesti | 17.2.2016. u 08:06h | Objavljeno u Društvo

U srijedu 17. veljače u 19,30 sati na Velikoj sceni HNK-a u Varaždinu gostuje Gradsko kazalište Požega s predstavom Josipa Kozarca Tuna Bunjavilo u režiji Tomislava Pavkovića.

Predstavu izvode Zijad Gračić (Filip Lukavština, bogataš), Sara Stanić (Manda, kći mu), Ivan Vukelić (Branko, sudac), Sven Madžarević (Mato Vucibatina, potepuh), Ivan Grčić (Tuna Bunjavilo, sluga), Lovro Ivanković (Šolda, ciganin, pandur) i Antonija Stanišić (Maruška, žena mu).

Komedija Tuna Bunjavilo Josipa Kozarca napisana 1879. godine počiva na naoko tipskim pretpostavkama: škrti i za novcem pohlepni otac želi se obogatiti, pritom ne bira sredstva i suradnike, a uz to brani ljubav svoje kćeri i poštenog mladića. No, nekih 150 godina kasnije, u vremenu koje je od nagomilavanja materijalnog i uživanja u njegovim blagodatima stvorilo neupitni imperativ, ovaj tekst postaje začudno suvremen i prepoznatljiv. Želja za novcem Filipa Lukavštine tolika je da u svakoj prilici, bez obzira koliko ona bila udaljena od realitetnih činjenica, prepoznaje mogućnost bogaćenja. On novac ne treba za preživljavanje, nego za uživanje. Kako bi došao do njega, spreman je na prevaru, mito i korupciju, primjenu fizičke sile, a prepun je i ksenofobije.

- Poštenje i iskrenost mogući su argumenti u sukobu s takvom pojavom, no nisu dostatni, za prevlast nad njom i tu je potrebna prevara, klin se klinom izbija. U našoj scenskoj provedbi nijedna od sukobljenih strana nije jednostrano postavljena, a glumačkom zaigranošću i potenciranjem komičnih strana njihovih karaktera sukob se usložnjava, a scenska igra obogaćuje. U borbi protiv takve sumanute težnje i neracionalnih odluka tzv. pozitivci također otkrivaju brojne svoje mane i upitne motive i ne prezaju od korištenja sredstava sličnih onima njihovih oponenata. Nitko ovdje nije čist, u svakoga možemo uprijeti prstom. Zato u ovoj predstavi možemo prepoznati onu Bergsonovu tezu i smijehu kao društvenom korektivu, o smijehu koji na kazališnim daskama svojom glasnoćom i svojim intenzitetom ima razobličiti određene društvene pojave - stoji u najavi predstave.