Vile Oblath i Friedländer su svjedoci visoke kulture obiteljskog stanovanja u Varaždinu

Antonija Galac, mag.ing.arch | 16.4.2018. u 09:25h | Objavljeno u Društvo

U prvoj polovici 20. stoljeća događa se silovit uspon hrvatske arhitekture. Industrijski napredak (izum benzinskog motora, aviona, automobila) vodi u standardizaciju koja utječe na društvo te se unapređuje kultura stanovanja. Iako je danas neshvatljivo živjeti u kući ili stanu bez opremljene kupaonice ili zahoda, još početkom 20. stoljeća većina stambenih objekata u Hrvatskoj nije zadovoljavala današnje temeljne sanitarne uvjete.

Razvojem građanskog društva dolazi do napretka kulture stanovanja i uspostave standarda bez kojih danas ne možemo zamisliti život. To razdoblje u arhitekturi prve polovice 20. stoljeća nazivamo razdobljem moderne. Istočni rezidencijalni Varaždin počeo se graditi krajem 19. stoljeća uz prugu i gradski kolodvor (tadašnje simbole napretka).

Slobodnostojeće vila s predvrtovima

Kvart je građen za višu, srednju i visoku klasu. Zadnje dvije ulice nastale u tom dijelu grada su dvije sjeverne ulice – Sokolska (danas Slavenska) i Milčetićeva (danas Masarykova). U njima je određena gradnja slobodnostojećih vila s predvrtovima, širine gradilišta 20 metara. Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća arhitekt Zlatko Neumann pozicionirao je na dvije susjedne parcele dvije obiteljske vile, jednu u Slavenskoj ulici (vila nekadašnjeg vlasnika tvornice svile Julia Oblatha i njegove žene Klare) te jednu u Milčetićevoj (vlasnika nekadašnjeg inženjera Friedländera, koji je također radio u tvornici svile).

Međusobno pozicionirane jedna iza druge, vile su na dvije parcele spojene kroz dvorište, stvarajući time dojam kao da su na istoj parceli. Utjecaj Adolfa Loosa Adolf Loos jedan je od utemeljitelja moderne arhitekture, a Neumann jedan od njegovih najeksponiranijih učenika.

Neumann je završio studij arhitekture na Tehničkoj visokoj školi u Beču te je uz redovni studij zarađivao kao crtač u Loosovu uredu. Nakon studija pohađao je Loosovu školu građenja da bi potom postao voditelj njegove poslovnice. Kasnije djeluje u vlastitom uredu kao ovlašteni arhitekt.

Tijekom cijelog životnog razdoblja djelovanja sudjelovao je u projektiranju, odnosno bio projektant ili odgovorni projektant za 63 projekta zgrada (odnosno realizacija) te oko 75 realizacija interijera. Njegova kapitalna dijela su obiteljske kuće. Loos je uvelike utjecao na Neumanovu arhitekturu što je vidljivo kako na pročelju tako i u pristupu projektiranja interijera.

Na pročeljima obje vile Neumann je primijenio apostolate redukcije ornamenata. Vanjska čistoća pročelja odraz je funkcionalizma moderne koji je rezultat odbojnosti prema historicističkim stilovima (sve nefunkcionalno i neprikladno namjeni zgrade jest kiču ovom slučaju ornament) te vodi ka stvaranju čistih pravilnih geometrijskih formi (modernisti tvrde da sve funkcionalno jest lijepo - čiste, pravilne forme).

Funkcionalistička arhitektura

Dakle, funkcionalizmom se teži rješavanju svega nepotrebnog. U tadašnje doba funkcionalizam u arhitekturi je bio revolucionaran jer je društvo naviklo na mnogobrojne ornamente na pročeljima zgrada, nasuprot strogim pročeljima funkcionalističke moderne arhitekture. Ovdje moramo razlikovati funkcionalizam od teme istinitosti i prikladnosti zgrade koju su modernisti jako voljeli.

U interijeru obje vile vidi se utjecaj Loosa kroz raumplan, odnosno princip projektiranja kroz dinamičan presjek, tj. slaganje prostora različine visine po poluetažama. U tom principu projektiranja funkcionalno važnije prostorije imaju veću visinu, dok su one manje bitne niže.

Prostori se visinski odvajaju po poluetažama. Vila Oblath Vila Oblath projektirana je 1934. godina. Po današnjim standardima to je dvokatnica s prizemljem i dva kata, po nekadašnjim standardima jednokatnica s razizemljem, visokim prizemljem te katom. Ulaz u vilu Oblath nalazi se na strani ulice, izdignut od tla radi naglaska ulaženja.

Ulazi se u hall iz kojeg kreću dva stubišta: jedno obično stubište te jedno kružno. Kružne stube bile su namijenjene posluzi radi neometanog povezivanja kuhinje u prizemlju i blagovaonice na katu. U razizemlju su gospodarski prostori: kuhinja s pratećim prostorima, praonica te prostor za loženje.

Sve reprezentativne prostorije u vili okrenute su prema jugu, tj. prema dvorištu s najvećim otvorima na južnom pročelju. U visokom prizemlju nalaze se dnevna soba i blagovaonice. Između blagovaonice i kružnog stubišta je manja prostorija koja je služila za pripremu hrane prije samog serviranja na stol.

U odnosu blagovaonice, dnevne sobe te stubišta vidi se direktan utjecaj Loosove Vile Müller u Pragu. Naime, blagovaonica i dnevni boravak prostorno su povezani, ali je blagovaonica odignuta od dnevnog boravka za četiri stube (raumplan), te tako zajedno sa stubištem čine dinamičnu cjelinu. Odizanjem blagovaonice, dnevni boravak ima veću svjetlu visinu prostora, a samim time i važnost unutar kuće.

Duž čitavog dnevnog boravka nalazi se balkon koji je povezan stubama sa stražnjim vrtom vile. Na katu su tri spavaće sobe s WC-om i kupaonicom. Danas je Vila Oblath devastirana jer nažalost dio Varaždina van povijesne jezgre ne podliježe zakonima o zaštiti kulturne baštine.

U Vili Oblath smješten je Savez gluhih i nagluhih osoba s društvenim prostorijama na prvom i uredima na drugom katu. U razizemlju je otvoren minimarket s uličnom dogradnjom ulaznog dijela, koja je devastirala cjelinu. Zatvaranje balkona je također devastiralo čitav dojam vile koja vjerno svjedoči o svome vremenu, te je jedan od najboljih primjera moderne u stambenoj arhitekturi u Varaždinu.

Omogućavanje odmora u vrtu

Vila Friedländer Vila Friedländer izgrađena je pola godine kasnije od Vile Oblath. Ulazak u vilu nalazi se na strani ulice i manje je odignut nego kod Vile Oblath. U razizemlju se nalaze gospodarski prostori te duboko uvučena terasa (mediteranski utjecaj). Terasa je preko ulaznog hala prizemlja bila izravno povezana sa sobom posluge iz čega je vidljiva Neumannova socijalna osjetljivost (omogućavanje odmora od rada u zelenilu vrta, a ne u mračnom podrumu).

Na katu je smješten dnevni prostor s blagovanjem i kuhinja odignuta od dnevnog prostora. Pozicioniranjem kuhinje na istu etažu kao što su blagovanje i dnevni boravak, kuhinja postaje jednakovrijedan prostor, što je u ono vrijeme bio revolucionarni pristup.

Naime, tada se kuhinja smatrala sekundarnim prostorom koji se morao odvojiti od života ukućana. Preko malog hala na katu se izlazi na balkon sjevernog dvorišnog pročelja. Na drugom katu se nalaze spavaća soba, radna soba te kupaonica i wc. Zanimljivo je spomenuti da spavaća soba ima walk-in closet, tj. odvojeni prostor garderobe.

Južna strana vile Friedländer orijentirana je na Masarykovu ulicu. Sjeverno dvorišno i glavno južno pročelje su jednako rastvoreni prozorima i balkonima. Za razliku od vile Oblath, vila Friedländer ima lagano ukošen jednostrešni krov od salonitnih ploča. Na južnom glavnom pročelju nalaze se dva francuska prozora te su originalno projektirane i bijele grilje. Po svim karakteristikama vila gotovo da pripada mediteranskom podneblju, pa su vjerojatno ti oblikovni elementi želja investitora.

Obje vile su svjedoci visoke kulture obiteljskog stanovanja. Čistog, purističkog i funkcionalističkog pročelja, lišenog svega nepotrebnog, a na drugu stranu primjenom dinamičnog presjeka kroz raumplan obje vile izuzetno su vrijedni primjerci jednog izuzetnog stilskog razdoblja. Neumann, kao učenik i suradnik velikana arhitekture Adolfa Loosa, vjerno je prenio načela arhitekture svog uči telja, ali i svoja. Potrebno je osvijestiti vrijednost te arhitekture za grad Varaždin, ali i čitavu Hrvatsku.