Valentino Devasco svjetski je putnik, putopisac, bloger i glazbenik iz Perua koji putuje po svijetu na svom motoru, a uskoro će se zaustaviti i u Varaždinu. I prošle je godine imao mini turneju sjeverom Hrvatske, nastupao je u Varaždinu, Ivancu, Varaždinskim Toplicama i drugim mjestima, a svoja će iskustva i doživljaje iz cijeloga svijeta ponovo podijeliti s nama i ove godine, javio nam je e-poštom, a točne datume nastupa najavit ćemo na vrijeme. Valentino će vas oduševiti između ostalog i predivnim zvucima svog najdražeg glazbala – charanga – koji je nalik na ukulele, malo havajsko glazbalo izumljeno krajem 19. stoljeća. Sve je to bio dobar povod da mu postavimo nekoliko pitanja.
Kako ste se osjećali posljednji put u Varaždinu? Jeste li bili zadovoljni nastupom, publikom?
U Varaždin smo došli zahvaljujući prijatelju nomadskog duha Alenu Kuščaru, kojeg smo upoznali godinu dana ranije u Georgiji kad je „prikoličario“ istočnom Europom i predstavljao projekt @IntoDWorld. Planirali smo ostati tri dana, Alen nas je spojio s ekipom iz Medine škrinje i nastup je bio dogovoren, no nismo ni sanjali da će se naš kratki posjet Hrvatskoj pretvoriti u pet tjedana dugačku glazbenu mini turneju čudesnim sjeverom Hrvatske. Imali smo jedanaest svirki u Ivancu, Križevcima, Varaždinu, Čakovcu i specijalnu noć u Varaždinskim Toplicama za kraj turneje.
Reakcije publika na svakom su nastupu, bez iznimke, bile izvanredne, nije im se svidjela samo glazba koju sam svirao na svojem omiljenom instrumentu – charangu, andskom žičanom glazbalu – nego i veliki raspon pjesama koje se izvode na drugim instrumentima koje sam prikupio sa svih strana svijeta. Volimo Hrvatsku, pet tjedana smo živjeli u Varaždinu i volim vjerovati da publika iščekuje moj povratak barem toliko koliko i ja.
Koliko dugo ćete ovaj put ostati u Hrvatskoj?
Trenutačno dogovaram nastupe u dvoranama čiji su me menadžeri pozvali da se vratim i duž hrvatske obale. Planiram turneju od mjesec dana, a volio bih da mogu ostati i duže.
Kojim se poznatim glazbenicima divite i zašto?
Da budem iskren, divim se manje poznatim glazbenicima, koji nemaju ništa manji talent, koje sam susretao „na cesti“ tijekom posljednjih godina. U sjećanju mi je još živo vrijeme koje sam proveo u Nepalu, kad sam stupio u kontakt s različitim glazbenicima izvanserijskog kalibra, koji su imali jako pozitivan stav, bili su gostoljubivi i izvor nadahnuća za mene, jer mi je susret s njima potaknuo strast prema njihovoj narodnoj muzici pa sam i njihove pjesme dodao u svoju kolekciju pjesama iz cijeloga svijeta. Tako na gostovanjima u drugim zemljama mogu s publikom podijeliti njihovu predivnu glazbu.
Glazbenik kojeg cijenim i zbog talenta, ali i zbog opsega njegove vizije je Stephan Micus. Anoushka Shankar također je primjer glazbenika čije izvedbe diraju dušu.
Kada ste počeli svirati i što Vas je privuklo tome da postanete glazbenik?
Kad sam imao trinaest godina, otac mi je dao gitaru koju je njemu dao njegov otac, bila je to sva izlizana i izgrebana gitara, ali su svejedno njezine žice za klasičnu gitaru Martin ispuštale predivan zvuk. Otac me nadahnuo da učim i istražujem svoj kreativni potencijal bavljenjem glazbom, slikanjem, plesanjem i slično.
Jeste li doživjeli kakva neugodna iskustva na svojim putovanjima?
Na samom početku mojeg putovanja motociklom bio sam otet u Meksiku i gitara mi je ukradena. Sve sam to opisao na svojem blogu valentinodevasco.blogspot.hr, a cijeli taj događaj zasjenio je turneju.
I kakvu gitaru danas imate?
Tata mi je ponovo kupio charango za rođendan. Otišao sam u Vladivostok, kupio sam motocikl i otisnuo se na putovanje euroazijom. Posljednje dvije godine kako putujem glazba kao da se sama piše, jer naučio sam kako svirati, ali i u svojem aranžmanu interpretirati lokalne melodije na koje sam nailazio.
