Jučer 7. kolovoza u Zagrebu je u 86. godini života preminuo veliki hrvatski glazbenik, orguljaš i skladatelj, professor emeritus i akademik Anđelko Klobučar, piše Večernji list.
Rođen je 11. srpnja 1931. u Zagrebu, kao mlađi brat Berislava, kasnije dirigenta velike svjetske karijere. Za odabir instrumenta kojem će posvetiti život presudan je bio snažan dojam što ga je na Klobučara, kao 14-godišnjeg dječaka, neposredno nakon rata, 1945. godine, ostavio jedan koncert orguljaša Mladena Stahuljaka. Ubrzo će postati poštovatelj, učenik, a kasnije i veliki nasljednik i ostalih zagrebačkih orguljaša-skladatelja Franje Dugana, Franje Lučića i Albea Vidakovića. Kod potonjeg je učio orgulje u srednjoj glazbenoj školi Lisinski.
Na Muzičkoj akademiji Klobučar je diplomirao na tadašnjem historijsko-teoretskom odjelu 1955. godine, usporedno studirajući orgulje kod Franje Lučića i kompoziciju kod Mila Cipre.
Osim usavršavanja u Salzburgu kod njemačkog orguljaša Antona Nowakovskog, za Klobučarevu umjetničku formaciju, kao orguljaša i skladatelja, presudan je bio boravak u Parizu 1965. i 1966. godine. Kao stipendist francuske vlade dobio je priliku usavršavati se kao skladatelj kod Andréa Joliveta, ali i upoznati najznačajnije predstavnike slavne francuske orguljaške škole, velike skladatelje i orguljaše Oliviera Messiaena, Marcela Dupréa, Jeana Langlaisa kao i orguljašicu, pijanisticu i skladateljicu Rolande Falcinelli.
Poput svojih velikih francuskih uzora, Klobučar je orgulje tretirao u prvom redu kao koloristički instrument, postavši i sam veliki majstor registracije, izvlačeći iz svakog instrumenta maksimum izražajnosti i bogatstva zvukovnih boja. Sve je to neprestano dokazivao i kao skladatelj i kao orguljaš ne samo na domaćoj, nego i na međunarodnoj koncertnoj sceni.
