U utorak 21. studenoga u 19 sati u Galeriji HDLU-a, u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždina otvora se izložba člana HDLU-a Nedjeljka Krčara pod nazivom "Moj i tvoj bicikl".
O izložbi:
"Možemo se zapitati kakva je to tema - bicikl! Zvuči obično, on je tu pokraj nas, najčešće od metala, crn ili u pastelnoj boji, ponekad s dijelovima hrđe, čeka, za odvesti se u dućan, k prijatelju, rodbini, u prirodu. Često bez plana za vožnju.
No, bicikl nije tek nešto što mora biti, nešto usput, tradicionalno, vozilo koje nikada ne zaboravljamo voziti, s dva kotača, ponekad polupraznih guma, a pumpa se odavno potrgala. Već samim tim što ga ne primjećujemo, što mu ne pridajemo poseban značaj, on je dio nas. A znamo da na sebe, najčešće, najmanje obraćamo pažnju, čine to drugi.
Bicikl, moj ili tvoj, nenametljivo igra važnu ulogu u našem životu. Brže nego pješke odveze nas do nekog odredišta ili omogućuje da budemo sami sa sobom. Čudno, čak nas, dok smo na biciklu, ne smeta niti predugo crveno na semaforu.
Uz bicikl vežu mnoge uspomene. S njime smo odrastali, razbijenih koljena ili laktova, odlazili na spojeve, odlazi se i sada, zaustavljali se i, usput, pogledali trening nogometnog ili drugog kluba, obišli naš kafić u potrazi za društvom, produžili do rijeke, šume, kroz livadu. U društvu ili sami. Bicikl je tihi suputnik, kroničar vremena. Jer, svako prisjećanje uključuje i bicikl. naslonjenog na drvo, stup ili ogradu, spuštenog u travu, samog, s još jednim, možda s nekoliko njih. Svaki sa svojom pričom." (N.K.)
O autoru:
Nedjeljko Krčar rođen je u Vinkovcima, od majke Vinkovčanke i oca Varaždinca, što mu je spojilo temperament Drave i Bosuta. Svoje prve korake napravio je u varaždinskoj Miličkoj vulici , u kući bake, očeve majke kuda, po njegovom rođenju, obitelj seli u Varaždin gdje završava školovanje s Gimnazijom, a kasnije diplomira novinarstvo u Zagrebu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Varaždin.
Likovno obrazovanje počinje u osnovnoj školi, kad su njegov stilizirani svijet poticali najprije Đuro Mihinjač, a kasnije Borke Stolfa. U tada jedinoj varaždinskoj gimnaziji nadogradnju njegovom radu nastavila je Vera Kuntner, kasnije oboje članovi HDLU-a Varaždin.
Interes za njegovu likovnost Nedjeljko Krčar, kao autodidakt, kasnije provjerava na žiriranim izložbama u regiji (Hrvatsko Zagorje i Međimurje), na Bijenalu akvarela ondašnje Jugoslavije u Karlovcu, Bijenalu kazališnog plakata, Minijaturama u Zaprešiću, pa do Svjetskog festivala umjetnosti na papiru u Kranju.
Svoj cjeloživotni studij likovne umjetnosti dokazivao je, kako kaže, usporedbom s drugima upravo na žiriranim izložbama. Dokazivao se s drugima, prvi puta na 1. bijenalu mladih u Varaždinu, u društvu kasnije uglednih hrvatskih umjetnika. Danas se dokazuje sebi, preispituje se, uvijek s novim pogledom na ono što radi.
O mojim radovima pisali su Elena Cvetkova, Josip Depolo, Mirjana Dučakijević, Ernest Fišer, Miroslav Klemm, Tamislav Lalin, Dubravko Marić, Ivan Mesek, Dina Missoni, Miroslav Pelikan, Marijan Špoljar
Publici se do sada predstavio radovima u svim slikarskim tehnikama, skulpturama i instalacijama. Izlagao je na 26 samostalnih i preko 40 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Autor je više projekata kao Božićni grad bajki, Sajam običaja, Ljeto u gradu s gitarom, Otoci u zimskom periodu, Kraljevski šah u kraljevskom gradu. Piše scenarije i treatemente za dokumentarne filmove, kratke priče, poeziju.
