U povodu 80 godina autorova života te 12 godina njegovog plodnog književnog stvaralaštva, Kulturni centar “Ivan Rabuzin” u Novom Marofu bio je domaćin promocije knjige pjesnika i prozaika Josipa Kropeka pod nazivom “Škrinja mojih uspomena”, koju je priredila renominirana nakladnička kuća “Tonimir” iz Varaždinskih Toplica, koju zastupa Stjepan Juranić.
O Kropekovu književnom opusu govorili su u ime izdavača Stjepan Juranić, zatim predsjednik Varaždinskog književnog društva Tugomir Orak, Monika Sakač, prof. Danijela Koren, koja ujedno potpisuje lekturu te recenziju autorove knjige. U glazbenom dijelu programa sudjelovala je grupa “Zlatni akordi”.
Josip Kropek za sebe će reći da je svestran pjesnik, prozaik i kroničar svog vremena, graditelj i umjetnik, zaštitnik kulturne baštine koji je većinu svog radnog vijeka proveo u Belgiji a sad se vraća svom rodnom zavičaju. Autor ovog djela dosad je objavio čak sedamnaest knjiga, od kojih s posebnim ponosom ističe svoj autobiografski roman “Zagorja sin”. Ponosno ističe:” Sada u smiraj života na pragu svog osmog desetljeća, u potpunosti se vraćam prirodi, domovini, Bogu i čovjeku, onim ljudima koji me vesele i s kojima se dobro osjećam, iako bih mogao na lagodan način živjeti u hotelu, ali to ne želim.
Škrinja mojih uspomena najnovija je lirska zbirka koja obuhvaća 7 ciklusa:”Čovjek i Bog”,”Ja u ljubav vjerujem”, “Ljubav je bol”, “Moja domaja”, “Slatke tajne”, “Suživot s prirodom”te zaključno s ciklusom “Žene”. Čitajući njegove pjesme čitatelj će upoznati autora Josipa Kropeka kao vječitog putnika i radnika, čovjeka realista, kadkad zanesenjaka ali s razlogom ponekad i buntovnika koji se vodi načelom da je egzistencijalne dvojbe moguće razriješiti jedino uz Boga kojemu je u prvom ciklusu ne bez razloga posvetio 33 pjesme.
Recenzentica prof. Danijela Koren posebno ističe: “Tematski i formalno bez bitnih razlika Kropek promišlja o naravi svijeta s pouzdanjem u vjeru te humanost i pravo svakog čovjeka na bolji život, na napredak te čovjeka kao društveno angažiranog pojedinca.”Autor je brižan, sklon vjerovati da prava ljubav još uvijek postoji u ovom novom svijetu.
Takvoj nas ljubavi uči i Hvalospjev ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima u kojoj piše: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” Na kraju što nam preostaje, osim vjere, ufanja i ljubavi.
Zaista, samo je troje u našem životu bitno: rođenje, ljubav i smrt. Bez rođenja, dakako nema ni života, kao što nema života bez smrti? A možemo li interval vremena između rođenja i smrti nazvati životom ako nije ispunjen ljubavlju?
