RAZGOVOR: „Nismo svi popili praznu kapitalističku priču“ – pisac Bojan Krivokapić uoči gostovanja u Medinoj škrinji

Napisao/la: -

"Medina čitanka" književna je večer na kojoj će se u petak u 19 sati u pivnici Medina škrinja u Varaždinu predstaviti novosadski pisac i pjesnik Bojan Krivokapić, a moderirat će Iva Tkalec i Natasa Ilić.

Bojan Krivokapić osvojio je već brojne književne nagrade, uređivao književne zbornike, pisao recenzije, objavljivao u različitim zbornicima, antologijama i časopisima te sudjelovao na brojnim književnim manifestacijama diljem Jugoslavije. Da, napisali smo Jugoslavije, a ne „ovih prostora“, jer je, kako kaže Bojan, suludo što ljudi strahuju od imena „Jugoslavija“ pa radije koriste isprazne sintagme poput „ovi prostori“, „zemlje regiona“, taj administrativno-birokratski jezik (koji EU obožava), koji nam poručuje: sve to što je bilo ranije, što nas/vas je izgradilo, to ne postoji; postoji samo ovo "ovdje i sada", rekao je u razgovoru, a dotakli smo se i njegove „gemischt-poezije“, angažirane književnosti, kazališta, performansa...

– Uz Vašu zbirku poezije „Žoharov let“ stoji sintagma „gemischt-poezija“, što taj „gemischt“ označava?

– Ta je zbirka nastajala neplanski. U njoj su sabrane različite crtice, sličice i pabirci. Kasnije se ipak sve uvezalo u nekakvu cjelinu. Žoharov let je knjiga fragmentarna, kolažna, miš-maš. U tom smislu ona je „gemischt“, to je „gemischt“ različitih tekstova koji, možda, remete ona očekivanja da poezija mora biti ispolirana, očišćena. Ova je poezija hrapava.

– Izjavili ste da pišete književnost koja se hvata u koštac s problemima. Angažiranoj se književnosti zamjera navodni manjak umjetničke kvalitete, a (pre)osjetljivi kritičari kažu čak da se, čitajući takve tekstove, osjećaju kao da ih „netko udara šakom u trbuh“. Što odgovarate takvim kritičarima?

– Čini mi se da u posljednje vrijeme stalno ponavljamo tu priču, je li i koliko književnost angažirana. Ja angažiranost shvaćam kao promišljenost, ne prepuštanje slučajnosti, odokativnosti, paušalnosti. Biti angažiran u tekstu znači ne biti površan. Književnost je rad, i to ozbiljan i nimalo lak rad. Najčešće rad za koji nismo adekvatno, a često i nikako plaćeni. I sve je to u sferi političkog. Nema književnosti izvan politike, kao što nema jezika izvan ideologije. U tom smislu, bolje ta "šaka u trbuh" nego milovanje po praznoj glavi.

– Jugoslavija – umjesto da koristite izraz „ovi prostori“ kao većina javnih osoba – Vi koristite izraz Jugoslavija i pomalo asocirate na dječaka koji govori Car je gol. Zašto lektori kad novinar napiše Jugoslavija, to ime mijenjaju u „bivša država“ i slično? Zašto se ljudi toliko boje riječi Jugoslavija?

– Zato što se promišljeno i sistematski radi na nasilnom brisanju jugoslavenskog iskustva. A kako počinje to brisanje – pa kroz jezik. Nije li potpuno suludo da se hvatamo tih ispraznih sintagmi poput "ovih prostora", "našeg regiona" ili nečega na što sam posebno alergičan – famoznog "zapadnog Balkana"? Ali naravno, te isprazne sintagme, taj administrativno-birokratski jezik (koji EU obožava), on nam poručuje: sve to što je bilo ranije, što nas/vas je izgradilo, to ne postoji; postoji samo ovo "ovdje i sada". A to je potpuno besmisleno. Naša su iskustva jugoslavenska, tih pedesetak godina postojanja Jugoslavije, antifašistička borba, ideja jednakosti i solidarnosti, insistiranje na klasnom pitanju, držanje crkve na sigurnoj udaljenosti od ljudi – to nas je oformilo i odredilo za dalje. A to se osjeti danas u suvremenoj književnosti Jugoslavije, to zajedničko. Ja biram da ga nazovem jugoslavensko, jer ne vidim ništa loše u tome. I neću da se pravim lud. Neki drugi, pak, biraju te isprazne i nakazne sintagme, često ne shvaćajući da ih baš one – brišu. O ovome sjajno piše, na primjer, Dragan Markovina. Također, tu je Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, iz Pule. Dakle, nije baš da smo svi popili praznu kapitalističku priču.

– Vaša ispovjedna proza, s autobiografskim elementima, podsjeća pomalo na stil Danila Kiša (Bašta, pepeo). Je li Danilov opus utjecao na Vas i koliko se u autobiografskoj prozi smije „lagati“?

– Shvaćanja sam da je autobiografsko uvijek prisutno u tome što pišemo. To ne mora biti na onom nivou "stvarno mi se desilo", ali već sam odabir teme, motiva, načina kako ćemo nešto napisati, to ide od nas i kroz nas. Pa nije li to onda autobiografsko? Drago mi je što ste spomenuli Danila Kiša. Njegova književnost mi je bitna, i često joj se vraćam. Ne znam koliko je Kišova književnost utjecala na moje pisanje, nije mi to bio plan, ali kroz književni tekst uvijek progovara i čitalačko iskustvo autora. Žao mi je što se Kišu olako pristupa u nastavnim planovima i programima. Njegova je književnost mnogo kompleksnija i kompliciranija od interpretacija na kojima se insistira u školama i na fakultetima. Na taj ga se način, pojednostavljivanjima i ušminkavanjima, depolitizira. A to ima veze i s onim spomenutim sintagmama "ovi prostori" i tome slično.

– Bavili ste se antropološkim teatrom, koji se još naziva i ritualnim kazalištem. Je li takav teatar primjereniji za aktivističke poruke od klasičnog kazališta i zašto?

– Da, oko pet godina sam se bavio antropološkim teatrom u Kamernom pozorištu muzike Ogledalo. Alternativni teatar je otvoreniji, a samim tim i primjereniji za različite političke analize, ali i umjetničko istraživanje. U klasična kazališta odlazim sve rjeđe. Prvo, često se predstava svede na puko recitiranje, uz prenaglašenu dramatičnost. A to mi je dosadno. Drugo, to košta. Klasično kazalište košta, ono nije pristupačno svima koji bi ga željeli konzumirati. A to je onaj elitistički stav da je kazališna umjetnost samo za odabrane. Mi smo u Ogledalu često govorili "Teatar u svaki atar!". Bavili smo se umjetničkim istraživanjem različitih problema i fenomena, kao što su invalidnost, položaj žene u društvu, pitanje nasilja u različitim sferama, pitanje nacionalizma, položaj različitih manjinskih skupina u društvu... Mogu reći da je moje pisanje proisteklo iz tog kazališnog iskustva.

– Pročitao sam da rado provocirate nacionaliste. Treba li „ovim prostorima“ još intendanata kao što je Oliver Frljić i što mislite o njegovu radu?

– Mislim da su provokacije važne, ali da uz provokacije mora ići rad na strukturalnom rješavanju problema. Provokacija pokrene lavinu, ali nije dovoljna. Dakle, provokacija plus politička promišljenost kud i kako dalje, to je važno. Samo, pitanje je na koji način to postići. Uzmemo li u obzir prekarnu poziciju umjetnika danas, nesigurnost u egzistencijalnom smislu, pitanje je odakle nekome danas uopće snage za provokaciju. O radu Olivera Frljića sam više čitao, nego što sam imao priliku da gledam njegove predstave. Svakako da je ta vrsta političkog teatra danas važna i nužna.

– Glumačko iskustvo s jedne strane, književno s druge strane; čini se kao kombinacija zbog koje biste lako mogli postati i performer – jeste li se kad okušali u performansu?

– Jesam, spomenuo sam petogodišnje iskustvo u alternativnom teatru. To iskustvo mi je pomoglo da književnost ne gledam samo kao tekst na papiru. Doživljavam je kao tekst u kontekstu, situaciju, tekst-tijelo-glas, interakciju među ljudima.

– U Varaždinu ćete nastupiti u pivnici, a ne u knjižnici. Koliko je prostor održavanja književne večeri bitan za čitateljsku recepciju pisca – robujemo li predrasudi da je knjižnica za „ozbiljne“, a kafić/pub/štakorbar za „neozbiljne“ autore?

– Mislim da ne robujemo. Pitanje je koliko su nam knjižnice dostupne, nama koji nismo na privilegiranim pozicijama moći, ili nismo politički podobni. A knjižnice nam pripadaju svima podjednako, i ne trebamo ih se odricati. Slično onome "teatar u svaki atar", tako i književnost treba da ide ka i sa ljudima, a ne mimo njih. Dakle, može knjižnica, a može i štakorbar. Ja se radujem i jednom i drugom prostoru.

O autoru:

Bojan Krivokapić (1985), objavio je knjigu kratke proze Trči Lilit, zapinju demoni (Kikinda, 2013) te zbirku gemischt-poezije Žoharov let (Stolac, 2014). Dvojezično izdanje prve knjige, s prijevodom na talijanski, Corri Lilit, i demoni inciampano, objavljeno je koncem 2014. u izdanju Gradske knjižnice Pazin te Kuće za pisce/Hiže od besid/Casa degli scrittori.

Dobitnik je nagrada za prozu: Ulaznica (Zrenjanin, 2011), Đura Đukanov (Kikinda, 2012) i Edo Budiša (Pazin, 2014), kao i nagrade Mak Dizdar za zbirku poezije (Stolac, 2013).

Uredio je zbornike književnih tekstova: Radovi u Kući (Novi Sad, 2012), PitchWise (Sarajevo, 2012), Na ulici gaze bose ljude (Novi Sad, 2013) i Poučak o nizovima: čitanka (Novi Sad, 2014).

Recenzent je knjige Ivane Inđin Utišani glasovi – nezavisna pozorišna i performerska feministička scena u Novom Sadu od 1989. do 1999. godine (Novi Sad, 2012) i monografije Art klinike Eutanazija 2009-2011 (Novi Sad, 2012).

Književni tekstovi su mu objavljeni u različitim zbornicima, antologijama i časopisima diljem Jugoslavije: Lapis Histriae (2010, 2012, 2014), Zarez, Odjek, Sveske, Idiot, Novi Ka/Os, i dr.

Sudjelovao na više književnih manifestacija: Književni festival Mlade rime (Ljubljana), Poetski susreti Šumski pjesnici (Grožnjan), Festival kratke priče Kikinda-Short (Kikinda i Beograd), Književni festival Prvi prozak na vrh jezika (Zagreb), i dr.

Književni tekstovi su mu prevedeni na talijanski, njemački, albanski i engleski.

Bavio se antropološkim teatrom u Kamernom pozorištu muzike Ogledalo, živio neko vrijeme u Sarajevu pa se vratio, vodi(o) radionice kreativnog pisanja u Omladinskom centru CK13.

Trenutačno živi i radi u Novom Sadu.

Organizatori: Polja Kulture i Medina škrinja

Nikola Leskovar

Novinar

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.