O knjizi "Stogodišnji teror jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj"

| 12.5.2016. u 17:45h | Objavljeno u Društvo

U organizaciji Franje Talana, člana Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva i člana Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja te Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava 9. svibnja u plači Herzer održana je tribina na kojoj je gostovao ugledni povjesničar prof. dr. sci. Josip Jurčević, koji je održao predavanje na temu njegove najnovije knjige "Stogodišnji teror jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj", a druga tema razgovora s nazočnima bila je hrvatska aktualna politika te djelovanje oporbe. Uvodničar i voditelj tribine bio je prof. Mihovil Bogoslov Matković.

Profesor Jurčević tvrdi da na današnju političku i kulturnu zbilju već više od stotinu godina utječu dvije vertikale zla -komunizam i jugoslavenstvo kojemu treba dodati i najnovija kao što su površnost u pristupu povijesnim činjenicama i posvemašnje neznanje. Na početku predavanja prof. Jurčević je podsjetio na početke jugoslavenstva kao na zlo koja se manifestira već 1860. godine pri osnivanju prvih institucija, primjerice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja je tada nazvana Jugoslavenskom, a da se nitko, kako je istaknuo, osim Hrvata za tu solidarnu, zajedničku, jugoslavensku paradigmu nije zalagao.

- U to vrijeme u Srbiji se paralelno javlja Vuk Karadžić te ideja velikosrpstva, a kod nas to kulturno jugoslavenstvo, a potom i društveno živi sve do 1918. kada su iluzije prvi puta razbijene. Zanimljivo je da i danas, u EU, Hrvatska inklinira regionalizmu ali ne u smislu boljeg povezivanja s Mađarskom, Austrijom, Slovenijom i Italijom nego se sve više veže ponovno za Beograd, a što se vidi i iz medija gdje osim o južnim susjedima ništa ne znamo o onima sa sjevera i zapada. Tako je i sa kulturnom suradnjom, sportom... Tonemo u jugoslavenstvo, iako u Srbiji jača četnički pokret i sve vlasti od završetka domovinskog rata i dalje surađuju s onima koji su sudjelovali u napadu na Hrvatsku i BiH prije dvadesetak godina.
Psihologija sljepila koja je vladala u Hrvatskoj od 1860. ostala je do danas jer mi i dalje srljamo u taj bratski zagrljaj. Jugoslavenstvo je vertikala zla nedvojbeno, a da ne mislimo da je ono proizvod dvije Jugoslavije ono je institucijski preživljavalo čak i u vrijeme NDH – navodi Jurčević te objašnjava:

- Godine 1945. godine dogodila se simbioza dviju vertikala zla.Uz jugoslavenstvo nakalemila se komunistička paradigma koja je samu sebe predstavljala kao potpuni prekid ili diskontinuitet s dotadašnjim civilizacijskim, upravljačkim i kulturološkim iskustvima, koji se ne može uspostaviti drukčije nego revolucionarnim putem. Bilo kakva promjena koju bi neki zagovarali reformskim putem bili su proglašavani utopistima, kontrarevolucionarima, neprijateljima, revizionistima itd.

Komunizam je predstavljao globalni radikalni zaokret i trajao je 45 godina i izazvao i biološku pustoš. Do danas.nijedna državna institucija niti ona od 90-tih nije pokazivala zanimanje niti pokazivala imalo volje da se riješi pitanje popisa žrtava Drugoga svjetskog rata, niti žrtava komunizma nakon završetka drugog svjetskog rata, međutim puno dragovoljaca diljem Hrvatske i BIH, to je obavilo na dobrovoljnoj osnovi te su obavljeni popisi u 60-tak lokaliteta i to se može smatrati reprezentativnim uzorkom za određene analize.

Iz svih tih popisa vidljivo je da je 1945. godine nakon završetka rata u komunističkim čistkama ubijeni bilo masovnim pogubljenjima ili drugačije mladi muškarci koji iza sebe nisu ostavili potomke. To znači da je tada nastala golema demografska rupa koja se odrazila na budućnost i to je razlog zašto se do danas u Hrvatskoj rađa petnaestak tisuća ljudi manje nego ih umire. Duhovna pustoš koju je komunizam ostavio nakon 1945. također je golema jer su uništavane institucije i intelektualne i druge elite i uspostavljen je sasvim novi svijet u kadrovskom i institucijskom smislu i ta duhovna pustoš isključila nas je iz svega što smo do tada baštinili u humanističkoj ili srednjoeuropskoj civilizacijskoj baštini. I mi to još nismo ni počeli osvještavati ni danas, naglašava prof. Jurčević.

- I danas još se nismo riješili dviju vertikala zla i u našoj demokratskoj državi jer zapanjujuće je da i dalje kroz institucije kad se postavlja pitanje tko je najveći Hrvat svih vremena krećemo u političkom prostoru, a ne u prostoru kulture gdje imamo iznimne vertikale, pa se uvijek navodi da je Josip Broz Tito najveći Hrvat u cijeloj povijesti, a sad smo došli u kurikulumu na kojem ćemo odgajati našu mladež, do toga da se eliminira jedan stožerni lik hrvatskog identiteta i kulture kao što je Marko Marulić iako se stime ne slažu ni lijevi i desni pa i književna elita. Djeca ne moraju više čitati Marka Marulića, pa se njegovu Juditu izbacuje iz čitanki hrvatske književnosti. To je još jedna stranica duhovne pustoši i neznanja koje te vertikale zla povećavaju.

Gledano u proteklih 150 godina u što god dirnete u Hrvatskim državnim arhivima, Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici i ostalim institucijama prepoznat ćete jugoslavenstvo, a kad je riječ o komunizmu kao svjetskom procesu on je kreirao i nove estetske kriterije i nametnuo socrealizam kao kulturnu ideologiju. U poglavlju Stradavanje Hrvata u 20. stoljeću, pokazuje se sve katastrofe koje smo doživljavali u pojedinim sistemima koji su vladali u Hrvatskoj, pa i nakon domovinskog rata, ali mi se i dalje držimo tog sljepila. Mislim da je vrijeme da se sučimo s te dvije vertikale zla da bismo oslobodili hrvatsku budućnost - zaključio je Jurčević.