Rekli su joj jednom „Kamo te Bog stavi, tamo moraš i biti“, a „stavljena“ je u zaštićeno područje regionalnog parka Mura-Drava, s kojim je, kako kaže, rasla i promatrala ga šećući kroz njega. Riječ je o mladoj umjetnici Kristini Pongrac, koja je prošli tjedan svoje neobične instalacije, vivarije, u obliku duplih starinskih prozora između čijih stakala rastu biljke i mile kukci, izložila u Galerijskom centru Varaždin. Izložba nosi naziv „Mikrokrajolici – transplantacije života“.
– Bogatstvo života koje se nalazi u mom rodnom okruženju promatram i pronalazim na različitim mjestima/situacijama, bilo to urbanizirano središte ili zapuštena šljunčara. Ekologiju vidim kao jedini valjani način življenja – rekla nam je i otkrila da je u tome području aktivna i privatno te kao članica Zaštitarsko-ekološke udruge Senjar (ZeuS), a sve je to bio dobar povod za intervju.
Vaša izložba pomalo evocira duh kolektiva Zemlja, koji se zalagao za socijalna pitanja i pitanja kolektiva, odnosno da su umjetnost i život jedno. Smatrate li i vi da su umjetnost i život jedno?
Mislim da je život i dalje iznad umjetnosti te da ga umjetnost može slaviti, pa i ponovo probuditi – sam život ili pak aktere koji djeluju u njegovu razvoju. S takvog načina pogleda umjetnost uvelike može pridonijeti određenom kolektivu neke regije i društvu općenito.
Cijeli razgovor s Kristinom Pongrac pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti.
