Karlo Mrkša, nova glumačka zvijezda varaždinskog kazališta: "Nastojim testirati svoje granice"

Napisao/la: Igor Čolaković -

Karla Mrkšu, mladog glumca varaždinskog kazališta, uskoro ćemo gledati u novom filmu Eduarda Galića “Za ona dobra stara vremena”u kojem je posljednju filmsku ulogu ostvario Ivo Gregurević. Uz zapažene televizijske, Karlo Mrkša ostvaruje i izvrsne uloge u varaždinskom kazalištu. Posljednja od njih bila je u Sofoklovoj drami Filoktet, u kojoj Mrkša, s puno glumačke energije, uvjerljivo tumači Neoptolema.

Velika uloga

- Uloga Neoptolema je sigurno bila veliki izazov, tim prije jer je to bila jedna od prvih velikih uloga koje sam imao u varaždinskom kazalištu. Jako sam joj se veselio, no pomalo sam i strahovao, stoga što nisam bio siguran kako ću se nositi s tom moralnom dvojbom koja je postavljena pred Neoptolema, s tom borbom između mladenačkih ideala i onih koje nameće društvo, okolina kojoj mnogi podliježu i pristaju na njezin diktat. Sve mi je to bilo pomalo strano, no naposljetku mi je bilo jako drago da mi se pružila prigoda igrati takvu kompleksnu ulogu. Želim istaknuti kako sam imao silnu podršku starijih kolega, prvaka ovoga kazališta Ljube Kerekeša i Stojana Matavulja, koji me nisu gledali kao kakvoga klinca. Igrati s takvim, iskusnim glumcima, bila mi je svakako čast, ali i veliko zadovoljstvo. Iskreno mislim da je ovaj ansambl bio željan mladih glumaca. Zato su me izvrsno prihvatili, postao sam njihov doslovce u par sati. Ovdje sam dobio nove kolege i stekao prave prijatelje, ali i učitelje, od kojih mogu puno naučiti, što se potvrdilo i u Filoktetu. Važno mi je da sam stalni član ansambla, jer mi to osigurava stalni rad, a to je za mladoga glumca jako važno. Na taj se način stječe „glumačka kondicija“, što više igraš dobivaš sve više sigurnosti i opuštenosti na sceni - rekao je Karlo Mrkša o ovoj predstavi varaždinskog ansambla.

Drama Terminus

Puno radite, redatelji Vas traže. Na kojim ste kazališnim projektima trenutno angažirani?
- U Varaždinu radim na novoj predstavi, drami Terminus, nagrađivanog suvremenog irskog dramskog pisca i scenarista Marka O’Rowea, koju režira Tomislav Pavković. Drama je napisana kao niz monologa troje likova, tekst je mračan, emotivan, istovremeno je degutantan, a opet, jako lijep.Uskoro ću početi raditi s Ivanom Penovićem, koji je bio dramaturg na Filoktetu, igrat ću i u novoj predstavi Kunst Teatra. U tom novom zagrebačkom kazalištu radit ćemo autorski projekt koji se zove - Gumiflex!
Krajem siječnja u kina stiže film - Za ona dobra stara vremena, u kojem prvi puta igrate u glavnu ulogu. Je li uloga Borne u ovom Galićevom filmu stanovita prekretnica u Vašoj karijeri?

- To mi je bila prva glavna uloga u filmu i ostvarenje moje velike želje. Užasno puno mi je značila ta uloga. Baš sam zabrijao na tog lika, toliko da me je i moja djevojka jedva mogla podnositi. Baš je bila ljuta. Igram ulogu dečka iz kvarta, koji je završio pravo, a u ovom društvu ne vidi nikakvu perspektivu, ne vjeruje u mogućnost uspjeha, pa se okreće hedonističkom životu, samo da bi pobjegao od te realnosti. Bilo mi je zadovoljstvo raditi taj film, Eduard Galić je super redatelj, stara škola i legenda hrvatske kinematografije. Iako smo gotovo svi mladi glumci bili praktično debitanti, dao nam je slobodu, priliku koju mladi glumci ne dobivaju često. Tražio je od nas da se držimo onoga što smo zamislili, da improviziramo, da se družimo. S Eduardom Galićem ću ponovo raditi “Šesti autobus”, film o autobusu koji je nestao nakon pada Vukovara.

Nastojim testirati svoje granice

Koliko je rad na ovom filmu novo glumačko iskustvo, koliko se ono razlikuje od onog kazališnog?
- Kazalište zahtjeva dugu pripremu, za razliku od televizijskih serija ili filmova. Kazalište je trenutak i tu nema ponavljanja. Serije mogu ići brzo, sve mora biti završeno puno prije, dok je kod sapunica sve gotovo odmah. Što se snimi, snimi se. Zainteresiran sam i za kazalište i za film, jer mi pružaju mogućnost za drugačiji užitak i mogućnost za drugačiji rad. Nastojim raditi što više i testirati svoje granice. Jedan posao otvara drugi, ljudi te vide pa te pozovu, ili se javiš sam. Najgore je čekati da te netko pozove. Takvi ostaju zaboravljeni. Mi smo malo tržište i ukoliko stvarno želiš raditi ne možeš puno birati - istaknuo je Karlo Mrkša, mladi Karlovčanin koji je svoju uspješnu glumačku karijeru vezao uz varaždinsko kazalište.

Facebook komentari
Komentari ispod članaka ni na koji način nisu stavovi uredništva Varaždinskih vijesti te su za njih odgovorni isključivo čitatelji. Ističemo kako je stav redakcije da je zabranjeno vrijeđanje, govor mržnje te poticanje diskriminacije na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, dobi, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Svi komentari za koje uredništvo procijeni da su neprikladni bit će obrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim tijelima.

Varaždinske-vijesti.hr koriste kolačiće (eng. Cookies) radi pružanja što boljeg korisničkog iskustva. Ako nastavite koristiti ovu web stranicu prihvaćate korištenje kolačića.