Izložba Mije Štark „Tragovi pokreta-vizualizacija i procesualnost" otvara se u subotu

VV | 8.11.2017. u 14:27h | Objavljeno u Društvo

U subotu 11. studenoga u 12 sati u Galerijskom centru Varaždin (Uska 7) otvara se izložba Mije ŠtarkTragovi pokreta-vizualizacija i procesualnost“. Izložba je dio izlagačkog ciklusa "Something else gallery" i biti će otvorena do 18. studenoga.

Mia Štark rođena je 24. 11. 1992. u Osijeku. Završila jezičnu (II.) gimnaziju u Osijeku 2011. Iste godine upisuje Preddiplomski studij Umjetničke akademije u Osijeku. Godine 2014. uspješno završava preddiplomski studij i iste godine upisuje Diplomski studij, modul grafika.

Godine 2017. diplomirala je pri Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za likovnu umjetnost, modul grafika, u klasi prof. Marija Čaušića.
Godine 2016. upisuje preddiplomski studij Suvremenog plesa, izvedbeni smjer, na odsjeku za ples pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Samostalne izložbe:

2017. Tragovi pokreta – vizualizacija i procesualnost, Galerija Šira, Zagreb

2017. Bure Baruta, Galerija Kazamat, Osijek

(s Jasminom Miškovićem i Andreom Knezović)

2016. Tijelo kao medij, Galerija Kazamat, Osijek

2016.Gesture Drawings, Galerija Casa Matei, Cluj – Napoca, Rumunjska

(s Charlesom J. De Bisthoven)

Izvedbe:

2017. „XDraw – Rescore” , koreografija: Tony Thatcher; produkcija: Trinity Laban Conservatoire of Music and Dance, London

2017. „XDraw – Rescore” , koreografija: Tony Thatcher; produkcija: Liberdance, ZPC, Zagreb

2017. „U nizu” , koreografija: Ana Mrak; produkcija: Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat

2017. „Dog’s thoughts revisited”, koreografija: Sanna Myllylahti; produkcija: Akademija dramske umjetnosti, F22, Zagreb

2017. „U nizu” , koreografija: Ana Mrak; produkcija: Akademija dramske umjetnosti, F22, Zagreb

„…. U fokus gledatelja se stavlja upravo nevidljivo – koreografsko koja onda, i nakon završetka rada u studiju, nastavlja “raditi” i u sferi likovnoga. Prostor koji se rastvara pred gledateljem nije prostor izlaganja i reprezentacije, već je to prostor rada umjetnice koji se odvija u različitim vremenskim intervalima. Pritom se ne radi, kako je to nerijetko slučaj, o romantizaciji i estetizaciji samog umjetničkog procesa stvaranja i ideje rada. Procesi koje autorica čini vidljivima su procesi: rada, meditacije, odmora, ali i prostori vježbanja, zastoja u radu, pogrešaka i pokušaja, te ponovnih početaka.

(iz predgovora Mile Pavićević)