Mir i dobro, ali kako?

| 23.12.2018. u 21:45h | Objavljeno u Iz moga kuta

Mir i dobro. Možda su to, uz zdravlje i sreću, najčešće želje, koje se čuju pri kraju svake godine. Kad se netko osjeća dobro, često je to posljedica znanja i rada, ali da bi oni dali poželjne rezultate, nužno je imati zdravo okruženje. A hoće li neko okruženje biti zdravo ili ne, uvelike ovisi o učinkovitosti pravosuđa, odnosno sudstva, čiji rad predmet kritika pa i povod prosvjeda.

Sve kritike u vezi pravosuđa sigurno nisu na mjestu, ali uistinu je teško se oteti dojmu da pravosuđe radi kao da živi u svom vlastitom svijetu, neovisno o stvarnom okruženju. Primjera je više, a među njima je i slučaj Ivana Čehoka i ostalih okrivljenika, koji su uhićeni još 2011. godine, a do danas, kao što smo pisali, nema napisane ni prvostupanjske presude.

Teretilo ih se u početku za desetke milijuna kuna pa onda za desetak puta manje, ali ni to nije pomoglo da se nepravomoćna presuda napiše, a ostala dva postupka nisu ni blizu toga... Iako zakon navodi rok od mjesec dana uz mogućnost produljenja dva puta po 15 dana, zagrebački Županijski sud veli da se zapravo radi tek o “instruktivnom roku”, valjda samo zato što nema sankcija. To valja mijenjati jer ako, primjerice, njemačkom sudu treba šest mjeseci za presudu za ubojstvo Đurekovića, onda bi to trebalo biti dovoljno i hrvatskom.

Jer, ovo što imamo nije dobro ni za suce, ni za okrivljenike ni za društvo. Zbog dugih postupaka, naime, suci se sumnjiče za svašta, a ukoliko okrivljeni bude oslobođen nakon desetak i više godina od uhićenja ili optuženja, godinama živi s teretom zbog kojeg stradava on, bližnji...

Zbog dugih suđenja presuda trpi, naravno, i društvo. Svi i sve postaje sumnjivo, korumpirano... Uz to, građani mogu bježati od neopravdano okrivljenih ili uistinu krive birati na odgovorna mjesta. I tako godinama. Istina, nitko nije kriv dok mu se to pravomoćno ne dokaže, ali zar ima uistinu ima smisla snositi posljedice desetak ili više godina nakon nedjela za koji se kaje i u međuvremenu se popravio?

Neki vele da su sudovi, kao treća grana vlasti, samostalni i neovisni u radu te ovise o druge dvije vlasti niti im je svrha utjecati na političke tokove. Istina, najbolje za društvo je neovisno pravosuđe, ali to malo znači ako nije i učinkovito. Toga su građani već svjesni, a sada, napokon, i vladajući. Naime, Vlada je baš ovih dana razmatra kako poboljšati kazneno procesno zakonodavstvo i učiniti rad tijela učinkovitijim pa se za nadati da će izvršna i zakonodavna vlast, sukladno principu provjere i ravnoteže triju vlasti, stvoriti okvire za bolji rad pravosuđa jer ono samo to ne može, a neki u njemu ni ne žele.