Sindikati trgovine Hrvatske: Radnici moraju biti prije profita!

N.L./VV | 29.4.2016. u 18:31h | Objavljeno u Aktualno

Povodom 29. travnja, Dana trgovaca u Republici Hrvatskoj, i Međunarodnog praznika rada, 1. svibnja, želimo govoriti o položaju radnika u trgovini, kao i njihovu pravu da ostvare svoje ustavno pravo i budu bez straha od otkaza i diskriminacije zbog članstva u sindikatu.

Podsjećamo kako su 1903. poslodavci zabranili svojim radnicima da odu na sastanak radi dogovara o mjerama zbog uvođenja nedjeljnog odmora. I tada je „Slobodna riječ“ pozvala građane da u znak protesta ne kupuju kod poslodavaca koji rade nedjeljom.

I danas su, 114 godina kasnije, radno vrijeme i pravo na slobodnu nedjelju i blagdan, rad na određeno vrijeme, te neevidentirani, nezakoniti prekovremeni rad glavne teme i problemi vezani uz radnike u trgovini.

Danas je promet, zarada, profit jedino čime se poslodavci vode u svome poslovanju. Profit je ispred radnika! –

I dalje je biti članom sindikata u djelatnosti trgovine često nepoželjno, pa se potencijalnim članovima prijeti otkazom, postanu li članovi sindikata. To je nedopustivo, ali istinito i to predstavlja najgrublji oblik narušavanja ustavnih i radnih prava radnika. Radnici imaju pravo na dostojanstvo?

Sindikat trgovine Hrvatske Vladi je uputio zahtjev za rješavanje važnih pitanja u djelatnosti trgovine, podsjećajući kako se zakonska regulativa ne poštuje, pa je potrebno da država intervenira i osigura poštivanje zakona Republike Hrvatske.

Pritisak na radnike je sve jači, radnicima se određuje sve više radnih obveza, u radnom vremenu odrađuju sve više posla. Na taj način stres na radnom mjestu je sve veći.

Radnici su izloženi raznim oblicima uznemiravanja, diskriminacije, ozbiljnog narušavanje obiteljskog života, a ponekad i mobinga.
Radno vrijeme je sve duže, a radnika sve manje. Zar je potrebno da trgovine u Hrvatskoj mogu raditi 168 sati u tjednu, svih 365 dana u godini, a u Austriji npr. 72 sata tjedno, bez rada nedjeljom i blagdanom?

Kupovna moć u obje države i zarade su svima poznate. Zarađujemo znatno manje. Da država funkcionira, onda bi se svaki poslodavac bojao nadzora i kontrole inspekcija, u kojoj bi mu mogli pronaći radnike koji rade nezakonito, mimo rasporeda u neevidentiranom prekovremenom radu. Međutim, praksa nas demantira.

Pritisak na „starije“ radnike je sve izraženiji, jer poslodavac ne želi u radnom odnosu starije radnike. „Nisu dovoljno brzi, često idu na bolovanja, imaju previše godišnjeg, imaju previše prava “ i jasno im se daje do znanja kako bi bilo dobro da prihvate neku dogovornu otpremninu i oslobode radno mjesto mladima. Ako ne pristanu, tada često kreću nedopustive metode pritisaka. A država želi produžiti vrijeme ostanka na radu do 67 godine. Trgovci, čim ispune bilo kakav uvjet odlaska u mirovinu, odlaze iz sfere rada, jer im je teško i nemoguće više raditi. Stečena prava se ukidaju, a na radnike se gleda isključivo kao trošak, koji treba prvi smanjiti.

Prava se svakodnevno smanjuju jednostrano, poslodavci ne žele pregovarati stvarno, pa je važno da se stalno govori o potrebi socijalnog dijaloga, jer je jedino dijalog ispravan put do rezultata i zadovoljnih radnika i poslodavaca, odnosno pomirenja njihovih obostranih interesa.

Vlast nije učinila ništa što bi poboljšalo položaj radnika u Hrvatskoj, pa tako i djelatnosti trgovine. Upravo obrnuto!

Država mora štititi svoje radnike, dužna je osigurati i zaštiti dostojanstvo radnika, ne samo formalno, već stvarno na radnom mjestu, zaštititi radnike od svih oblika izrabljivanja, robovskog neplaćenog rada, od „dobrovoljnog neplaćenog rada“ i svake samovolje pojedinaca na radnom mjestu.

U trgovini kao da postoji natjecanje tko će radnika manje platiti, koje stečeno pravo što prije ukinuti.

Država je dužna osigurati na svom teritoriju vladavinu prava, pravo radnika na sindikalno organiziranje, pravnu sigurnost radnika, njegova stečena prava, zaštititi ga od svih oblika izrabljivanja, te osigurati mu uvjete u kojima će se poštivati mjere zaštite na radu i dobre uvjete rada u kojim će radnik ostvariti poštenu plaću za pošten rad.

Na kraju poruka državi i poslodavcima. Radnici su ti koji staraju profit, radnici moraju biti ispred profita! MORAJU ŽIVJETI OD SVOGA RADA!!!