Prvi pisani podaci o uzgoju zelja potječu iz antičkog doba. Uzgajali su ga svi, od Kelta, Germana, Ilira, Slavena pa i nomadskih naroda, kao što su Romi. Na varaždinskom području pisani tragovi o uzgoju zelja su iz druge polovice 18. stoljeća, a među poznatijim obiteljima ističe se obitelj Cafuk iz mjesta Domitrovca u općini Vidovec.
Ovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo se već petu generaciju bavi djelatnošću uzgoja zelja, i to od sjemena do njegove finalizacije, odnosno kiseljenja. Dakle, može se pohvaliti stoljetnom tradicijom proizvodnje u kojoj je bila i pionir. Naime, dok je turizam u nas još bio u povojima, oni su već sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća počeli s plasiranjem zelja uzgojenog na njihovom obiteljskom gospodarsku na opatijsku tržnicu.
- Moj je djed snabdijevao jedno opatijsko trgovačko poduzeće. Vagonima su ga plasirali i tada još nisu postojale razlike koje je salatno, a koje je za kiseljenje - prisjetila se Marija Cafuk (59), čiju djelatnost sada već preuzima bratov sin.
Dodaje da se obitelj od kad ona zna ni sa čime drugim nije bavila osim zeljaricama i krumpirom, ali primarno im je zelje, dok ostalo sade samo zbog plodoreda, koji je vrlo bitan u poljoprivredi.
Obitelj Cafuk ponosna je što su uspjeli, nakon godina spora sa Slovencima, napokon izboriti da se njihovo zelje geografski zaštiti pa je varaždinsko zelje nedavno priznato i dobilo EU zaštitu naziva i time zaštićeno oznakom izvornosti.
– Mi smo jedini čuvari sorte varaždinskog zelja. Dobili smo certifikat za zaštitu izvornosti, tako da smo sjeme varaždinskog zelja uspjeli staviti na europsku sortnu listu - naglašava s ponosom Marija.
Kako objašnjava, sjeme obitelj proizvodi na tradicionalni način. Nakon berbe, najljepše primjerke zelja stavljaju u zemlju, prekrivaju slamom te čekaju da proklije.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
