Gordani Kušar sinova bolest kao poticaj za proizvodnju slastica bez glutena u Cargovcu

| 4.12.2017. u 13:01h | Objavljeno u Aktualno
Ljekarne VŽŽ

Torta od oraha, voćni kolači, palačinke, muffini, zvjezdice, breskvice i još niz raznovrsnih kolača koji nastaju u nedavno otvorenom proizvodno-prodajnom obrtu u Cargovcu u općini Vidovec na prvi pogled nimalo se ne razlikuju od ostalih slastica. Međutim, u njima nema ni trunke glutena, proteina koji se nalazi u žitaricama kao što su pšenica, ječam i raž. Osobe oboljele od celijakije, odnosno oni čiji je organizam nepodnošljiv na gluten, te osobe s intolerancijom na gluten stoga ih bez ikakve bojazni za svoje zdravlje slobodno mogu konzumirati.

Upravo je činjenica što je njenom 19-godišnjem sinu Marku još kada je bio 20-mjesečna beba dijagonosticirana celijakija, bila glavna motivacija Gordane Kušar da se odluči na otvaranje obrta “Goga gluten free”.

- Godinama sam pripremala takvu hranu za sina i budući da mi je kao roditelju itekako dobro poznato s kakvim se problemima suočavaju oboljeli od celijakije, odlučila sam se na otvaranje obrta. Za celijakiju, naime, nema lijeka već je jedini lijek isključivo stroga dijeta bez glutena tijekom cijelog života - pojašnjava Gordana koja je i sama unazad nekoliko godina počela primjećivati da joj smeta hrana koja sadrži gluten te je otada na bezglutenskoj prehrani.

Međutim, put do otvaranja vlastitog obrta u kojem bi sama pripremala slastice nije bio nimalo lak. Napominje da u tome ne bi uspjela da nije bilo njenih sinova Marka i Daria, majke, brata i šogorice, a ponajviše prijateljice Vesne Hajduk, inače učiteljice razredne nastave u Pregradi i njenih roditelja odakle je i ona sama rodom.

Objasnila nam je kako je baš u Cargovcu otvorila obrt.

- Upravo sam se na Vesnin poticaj na Veleučilištu u Zagrebu prekvalificirala za slastičara i hodala na praksu u Terme Tuhelj gdje sam zapravo ja ostale učila pripremati slastice bez glutena s obzirom da 30 godina pečem kolače, od čega 17 godina bez glutena. Nisu baš najbolje znali raditi s bezglutenskim brašnom jer je to znatno teže i drugačije nego sa pšeničnim. Ono se zbog glutena, a koji je praktički ljepilo koje ga “veže”, lakše mijesi i razvlači. Za raditi s bezglutenskim brašnom treba dosta vremena i prakse da se čovjek nauči i privikne - napominje Gordana.

Više o obrtu Goga gluten free pročitajte u tiskanom izdanju Varaždinskih vijesti

Označeno u