Točno u podne Varaždinska građanska garda na Starome gradu započela je s novom aktivnošću, tjednim subotnjim pucnjem iz topa, koja bi trebala postati tradicionalna.
Varaždinci su ih zvali purgari, purgeri, garda ili grenadiri, u povijesnim dokumentima su građanska milicija, sbor ili zbor, četa i garda, a riječ je o postrojbi uniformiranih i naoružanih građana koji su na svoj način sudjelovali u životu grada i to - s manjim prekidima - od sredine 18. stoljeća i doba carice Marije Terezije. Gradski statut tada je ozakonio stari običaj da se Varaždinci organizirano okupe i naoružaju zbog obrane grada od neprijatelja. U statutu s početka 19. stoljeća zapisano je, među ostalim, da svi koji žele postati građani Slobodnog i kraljevskog grada Varaždina trebaju pristupiti građanskoj četi i u njoj provesti najmanje deset godina, a te su službe oslobođeni samo plemići i svećenici. Broj članova postrojbe varirao je, a primjerice potkraj 19. stoljeća bilo ih je 116. Bilo je to i doba kad se u mnogim gradovima raspuštaju slične postrojbe, no varaždinska je zbog ugleda, bogate prošlosti i vjernosti vladaru, uspjela preživjeti.
